Lešek Kolakovski: Naša vesela apokalipsa

Prva kola s motorom s unutrašnjim sagorevanjem dostigla su manje-više istu brzinu kao i
dobar konj.* Parna lokomotiva bila je nešto brža. Danas čitamo da je konstruisano vozilo
koje je probilo zvučnu barijeru. (Zbog čega? Ne zna se; jer, izračunato je da je prosečna
brzina automobila u Londonu u špicevima ista kao u vreme kraljice Viktorije, kada su
postojala samo kola s konjskom zapregom i kočije.) Od početaka ljudske vrste do polovine
XIX veka brzina putovanja ostala je nepromenjena, popravila se tek krajem veka, da bi se
stiglo do onoga do čega se danas stiglo.
Slična ubrzanja vidimo u različitim oblastima civilizacije. Pratimo – istina češće uznemireni
nego prijatno uzbuđeni – različite krivulje rasta, od kojih su neke tumačenja, u različitim
oblastima života: stanovnici zemlje, količina štetnih produkata u vazduhu i vodi,
prestupništvo (s korišćenjem nasilja ili bez njega), brzina kretanja, proizvodnja knjiga,
časopisa, filmova, broj televizijskih kanala, ogromne metropole, džinovski univerziteti, koji
onemogućuju administriranje, gigantski aerodromi, tako da sa zebnjom razmišljamo o
budućnosti. Ekstrapolacije su, naravno, lake, ali beskorisne, jer smo svesni da te krivulje ne
mogu rasti beskonačno; mogu, recimo, preći u krivu S ili se katastrofalno slomiti. U stvari, ne
znamo koja je od tih dveju mogućnosti verovatnija; u svakom slučaju prognoze demografa i
hemičara nisu utešne.

(More …)

Source: Lešek Kolakovski: Naša vesela apokalipsa

This entry was posted in Politics. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s