Jasna Šamić: Širenje mračne ideologije Islamske države

 7-indisputable-truths-isil-terrorism

Nisu samo Francuzi magrebskog porijekla manipulisani i poslani u Daech, nego tu ima mnogo i “čistokrvnih” Francuza, i onih odraslih u katoličkim sredinama, pa čak i Jevreja. To je fenomen koji sociološki treba tek pomno analizirati; najviše su manipulisani adolescenti i mlade djevojke, dakle svi oni koji se u jednom času života nađu u “rovitim”, osjetljivim godinama. Islamisti koji ih regrutuju, obećavaju im raj i na ovom i na onom svijetu, ljubav, pare, nježnost, razumijevanje prije što ih napokon pošalju u Eldorado, “zemlju opranu od svih zala”. To putovanje je, kako tvrde očevici, izvanredno organizovano, iz nekog francuskog grada, preko Turske, do Sirije. Novi stanovnik te države strave i užasa ne treba ni o čemu da brine, ni o karti, ni o novcu, ni o hrani, ni hotelu. Situacija na licu mjesta, naravno, biva sasvim drukčija. Posebno žene postaju istog časa svjesne da su tu dovedene kao robinje, da bi služile za upražnjavanje mužjačkih instinkata i rađale im mušku čeljad

Duže vremena se u Francuskojvodila rasprava o tome treba li prikazati  dokumentarac “Salafistes “- Salafiti – u režiji i produkciji Françoisa Margolina i novinara Lemine Ould Salema. Bilo je prijedloga da se to prikazivanje zabrani, budući da film, koji je, kako se to kaže, napravljen ” iznutra”, iz srca Daecha. Ništa tu nije cenzurisano, od hvalospjeva ovom raju na zemlji, do kažnjavanja nevjernika na najbrutalniji, barbarski  način. U filmu nema ni jednog (poučnog) komentara i na mlade može djelovati kao propaganda, budući da ova makabarska ideologija privlači na nerazumljiv način veliki broj, isključivo mladih. Iste, ili slične rasprave vodile su se oko toga da li ponovo štampati Hitlerovo “djelo”: Mein Kampf. Knjiga je konačno ponovo objavljena i u Francuskoj i u Njemačkoj, s obrazloženjem da se svakako može naći na “crno”, uz to su u novom izdanju zastupljeni brojni komentari raznih istoričara tako da to može biti više poučno nego štetno štivo.

Konačno je i film ” Salafiti “, tj. film o vehabijskoj varijanti islama i “islamskoj državi” (koja se, kako svi danas znaju, širi velikim dijelom Sirije i Iraka), odobren, ali se u Parizu trenutno prikazuje samo u dva kina i to u samo u jedan termin sa zabranom za one koji imaju manje od 18 godina (od prije dva-tri dana, sa zabranom za mlađe od 16 godina); prvi put nakon 1962. Godine jedan dokumentarac je zabranjan za mlade.

Film je sniman u Maliju i Mauritaniji. Neki kritičari smatraju da tu nije bio potreban komentar, da je film dovoljno rječit i bez toga, i da ga je neophodno vidjeti, a za Claude Lanzmanna, autora slavnog filma Shoah, riječ je o remek-djelu; nemali je broj kritičara i publike koji ga međutim smatraju sasvim promašenim. Francuzi prvi put imaju priliku da vide kako funkcioniše društvo u kojoj vlada šarija (“božiji zakon”), mogu čuti govore Salafita od kojih se ledi krv u žilama, mogu vidjeti “u koloru” njihovo barbarstvo. Cilj filma bio je: vidjeti, čuti i naučiti kako bi se bolje moglo boriti protiv ovog barbarstva.

Podsjetimo se ovom prilikom kako se vehabijski islam ubrzano rasprostire svuda u svijetu, pa i u Bosni (gdje je njegov razvoj potpomognut velikim novcima za vrijeme rata i odmah potom). Kad je Franucuska u pitanju, nisu samo Francuzi magrebskog porijekla manipulisani i poslani u Daech, nego tu ima mnogo i “čistokrvnih” Francuza, i onih odraslih u katoličkim sredinama, pa čak i Jevreja. To je fenomen koji sociološki  treba tek pomno analizirati; najviše su manipulisani adolescenti i mlade djevojke, dakle svi oni koji se u jednom času života nađu u “rovitim”, osjetljivim godinama. Islamisti koji ih regrutuju, obećavaju im raj i na ovom i na onom svijetu, ljubav, pare, nježnost, razumijevanje prije što ih napokon pošalju u Eldorado, “zemlju opranu od svih zala”. To putovanje je, kako tvrde očevici, izvanredno organizovano, iz nekog francuskog grada, preko Turske, do Sirije. Novi stanovnik te države strave i užasa ne treba ni o čemu da brine, ni o karti, ni o novcu, ni o hrani, ni hotelu. Situacija na licu mjesta, naravno, biva sasvim drukčija. Posebno žene postaju istog časa svjesne da su tu dovedene kao robinje, da bi služile za upražnjavanje mužjačkih instinkata i rađale im mušku čeljad. Nazad više nema, ili vrlo rijetko. Neznatan je broj robinja koje su uspjele da se otmu iz ralja muslimanskog gospodara. Njihov broj, međutim, gotovo da se ne smanjuje ni od posljednjeg atentata u Parizu, mada su vlasti zatvorile brojne salafitske džamije u Francuskoj.

Podsjetiću usput i to da salafit i vehabija znači u stvari jedno isto; radi se o pripadnicima iste ideologije, istog političkog islama; salafiti su pristalice vehabijskog pokreta, nastalog u Saudijskoj Arabiji krajem 18 vijeku, a “salaf ” na arapskom znači “predak”. Njihov cilj je “vraćanje korjenima” i jedno od najgorih mogućih načina čitanja Kurana, uz striktno primjenjivanje šerijata.

Za razliku od Bosne, na primjer, gdje od Osmanskog carstva postoje medrese – vjerske škole – u Francuskoj gotovo da nema takvih škola, a ako postoje, onda za to, kao i danas u Bosni, služe mnoge džamije, otvorene saudijskim novcima. U Francuskoj se bilo ko može proglasiti imamom, dovoljno je da ima srce otvoreno za islam i Allaha. Među imamima je najviše neznalica, a ima i priličan broj ekstremista, stranog porijekla. Jedan imam je na primjer sve do nedavno na svojim časovima govorio djeci o štetnosti slušanja muzike: djeca koja je budu slušala, pretvoriće se u svinje, prijetio je imam, dok je jedan njemu sličan upozoravao djecu da će se pretvoriti u krmke ako budu jela krmetinu. U jednom od svojih hutbi (predika), imam Mehdi Kabir tvrdio je da će žene koje ne nose “hidžab” otići direktno u pakao i tamo gorjeti kao bludnice; drugim riječima, žene koje ne nose “mahramu” nisu ništa drugo nego bludnice. Kažem “do nedavno”, jer su vlasti obećale po hitnom postupku zatvaranje takvih džamija i konačno hapšenje ovih ektremističkih imama kojima su godinama dopustili da slobodno šire propagandu o najgorem tipu islama. Između ostalog, i zato vanredno stanje, proglašeno u zemlji nakon atentata 13. novembra, još traje.

Vehabijski pokret počinje se ubrzano širiti prvo u Parizu, devedesetih godina prošlog vijeka, i to u sjevernim predgrađima glavnog grada. Danas ovaj fenomen premašuje i te kako Pariz i njegova predgrađa.

U Parizu postoji 25 džamija i raznih drugih kultnih mjesta koja stoje direktno pod uticajem Salafita. U Lionu istih takvihima dvadesetak, u Marseju oko dvanaest, dok je desetak te vrste i u Lilu i u Roubaixu. Na ovo treba dodati razne druge oblasti u Francuskoj. Najgori i najridikalnijim smatra se imam iz Bresta, i imam jedne džamije u pariškom predgrađu Seine-Saint-Denisu. Oni imaju ogroman uspjeh među izgubljenom mladeži tih kvartova koja u mnogome naliči na prava geta.

Glavni finansijeri takvog islama su, kao i u Bosni, Saudijska Arabija i Katar, ali i među njima postoji određeno rivalstvo. Ili se može, pak, reći da su međusobno  podijelili zone uticaja? U svakom slučaju, sa sigurnošću se može tvrditi da Katar plaća radije pokret “Muslimanske braće”, dok Salafiti računaju najviše na dukate Saudijske Arabije. “Muslimanska braća”, koja vode porijeklo iz Egipta, ni malo se ne razlikuju idološki od Vehabija, jer su nastali pod njihovom uticajem. Tako je prošle godine otvorena nova džamija u Kanu od saudijskih para, a koštala je dva miliona eura. Njen mecena je Saleh Abdoullah Kamel, predsjednik bankarske grupe al-Baraka, koji velikodušno prosipa svoje zlato svuda u svijetu za propagandu tog mračnog islama. Isti bogataš ” pomaže ” razvoju islama i u Maroku, Alžiru, Turskoj, a najvjerovatnije i Bosni…

Da bi barem donekle bila jasna slika jednog društva u kojoj je šerijat neprikosnoven, treba tek uzgred pomenuti  šta otprilike znači u praksi: za prevaru muža, žena je kamenovana, za upražnjavanje alkohola dobija se 40 udaraca bičevanjem, a 80, ukoliko se to ponavlja. Za kradljivce znamo šta ih čeka: odsijecanje ruku.

Vjernice iz Bosne, koje nose “mahrame” na glavi, a koje krivo nazivaju Hidjabom, i njihovi muški gurui i gospodari, u vezi s maramom se pozivaju na suru Nur, koja je sasvim nejasna u tom pogledu, gdje ni u njoj, kao ni u cijelo Knjzi, nigdje ne stoji da žena mora da sakriva kosu, Ono što je sasvim jasno u toj suri, Nur, to je pominjanje bičevanja i kažnjavanje i žena i muškaraca. Uprkos svom nazivu, koji u prevodu s arapskog znači Svjetlo, to je jedna od najmračnijih sura u Kuranu.

Vehabijskim prozelitima je potpuno svejedno o kojoj zemlji se radi, njih se ne tiče laicitet, sekularizam, odnosno tiče ih se utoliko što imaju namjeru da ga istrijebe sa lica zemlje, a ubijeđeni su da će šerijat zavladati svuda u svijetu. Francuski laicitet još uvijek štiti svoje građane od takvih zakona, iako mu je teško da se odupre salafitskoj propagandi i odlasku mladih u Daesh. Ali u  Bosni situacija postaje sve opasnija, jer ovi bogati beduini kupuju ubrzano cijelu zemlju i tako je okupiraju gore od Osmanlija.

U toj cijeloj užasnoj situaciji, vrijede li riječi Edina Šarčevića, profesora na Pravnom fakultetu u Leipzigu: “Zbog toga se u sekularnoj državi, koja sudi prema ljudskim zakonima i u ime naroda, mora spriječiti svaki pokušaj da se direktno ili indirektno, nošenjem odjeće, upadljivog nakita i značaka, fotografija isl. sugerira da je i vjerski svjetonazor mjerodavan za odlučivanje i primjenu zakona.Stvarna prijetnja nije zabrana isticanja vjerskih obilježja u sudnicama, nego stavljanje sudova pod kontrolu vjerskih svjetonazora. Sve započinje sa simbolima jer oni su jedini univerzalni jezik koji se razumijeva bez prevodioca.” (O odluci VSTV u Bosni o zabrani nošenja vjerskih znakova u Sudovima.)

 

Source: e-novine.com – Širenje mračne ideologije Islamske države

Source: Jasna Šamić: Širenje mračne ideologije Islamske države

This entry was posted in Politics. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s